28-2 PITAGOREJCI I UČENJE O SEOBI DUŠA

Jedan od principa svih škola misterija je i samospoznaja. Nad ulazom u Apolonov hram u Delfima možemo pročitati poznate reči: „Čoveče, spoznaj samog sebe“. Sa druge strane, na unutrašnjoj strani tih vratnica čitamo: „I spoznaćeš svet i Boga“.

Hromatska skala se sastoji od dvanaest tonova koji su poređani u vremenu i nizu. Ti jednostavni tonovi stvaraju beskrajne muzičke varijante. Harmonija i disonanca, napetost i razrešenje mogu se opisati matematičkim odnosima između tonova. Kad bismo sve odnose preveli u zvuk, čuli bismo harmoniju sfera. Zvuk koji je neizmeran i moćan kao sam svemir. Tih kao jedan kamenčić. Varlјiv kao lјudsko srce. Neke muzika uzdiže u svet transcendentalne lepote. Drugi čuju lepotu u samim brojevima. Brojevi su univerzalni, neuništivi, večno istiniti, a njihovu je istinitost moguće otkriti samo umom, broj je srž svega. Ova filozofija potiče od njegovog osnivača po kojem je i dobila ime po svom utemelјivaču Pitagori. Nastalo je u VI veku pre nove ere, u gradovima Krotonu, Metapontu i Tarentu, a u okviru zajednice koja se nazivala Pitagorejski savez. Od svih pitagorejskih učenja najranije zapisano i potvrđeno je ono o seobi duša.

Ovo učenje nikada ne bi bilo dostupno da nije bilo Ksenofana. Ksenofan je zapisao:

“A kada se jednom našao kod psa koga udarahu kažu beše žalostan

i ovakvu reče reč:”

“Prestani, ne šibaj,

jer zaista prijatelјa čoveka to je duša, koju prepoznah čuvši je da viče”.

Ovaj fragment iz Ksenofanove poeme jasno govori o tome da je pitagorejsko verovanje u metempsihozu, odnosno ponovno rađanje duše, bilo dovolјno dobro poznato već u VI veku pre nove ere. Filozofija Pitagore donela je u antički svet dva potpuno originalna filozofska polazišta: učenje o metempsihozi ili ponovnom rađanju duše i filozofiju broja kao osnove svega. Sve ostale ideje iz oblasti etike, društvenog uređenja, geometrije, muzike i astronomije koje je Pitagora sa bratstvom poučavao i proučavao, a naročito religijske postavke nužno su bile vezane za ova dva postulata.

Sam Pitagora je tokom svojih predavanja govorio da je već ranije imao četiri ličnosti i da je duša vezana za sadašnju ličnost, a zatim za drugu ispunjavajući tako put neminovnosti. Prvi je u staroj Grčkoj uveo mere i težine. Proglasio je Jutarnje i Večernje zvezde istim. Mnogi koji su posećivali njegova predavanja su ga zajedno sa svojim učenicima smatrali „prorocima božijeg glasa“, a sam Pitagora je govorio da je nakon 207. godina provedenih u Hadu došao na Zemlјu i našao se među lјudima. Takvo njegovo predstavlјanje i pisanje je kod lјudi izazvalo verovanje da je Hermesov sin i da ga je sam Hermes pitao šta želi i da može da traži bilo koji dar samo da ne traži besmrtnost. Tako je Pitagora izmolio da u životu i smrti zadrži sećanje na sve što je doživeo. Na taj način je u životu mogao da se seti svega, a nakon smrti je zadržao pamćenje. Sa osnovama učenja o ponovnom rađanju duše Pitagora se najverovatnije sreo za vreme svog ropstva u Vavilonu. Sama ideja o ponovnom rađanju duše bila je očigledna suprotnost sa dotadašnjim kultom mrtvih i s njim povezanim masovnim pojavama sujeverja – prizivanjem mrtvih i pričama o avetima. Samo učenje o ponovnom rođenju duše po Pitagori je bilo prosvetitelјsko i na taj način je oživelo staru ideju o velikoj moći kakvu je imala duša kao i njenom postojanju i nakon smrti. Ovakva filozofija se poprilično suprostavlјala Homerovoj koncepciji o pričlјivim senkama umrlih.

Verovao je da je duša besmrtna i da može da se preobražava i u druge vrste živih bića. Sve što se rađa i dolazi na svet je samo jedan ciklus i da nije ništa novo.Takođe je verovao da se prema svemu onom što u sebi nosi život, mora odnositi kao prema onom što nam je srodno. Ovakvo učenje dosta podseća i ima velikog uticaja orfizma, s tim što ga Pitagorino učenje dodatno oplemenjuje. Kod orfizma imamo da se duša sjedinjuje sa božanskim preko primernog života tj. asketski način života, poštovanje rituala, apstinencija i meditacija o onostranom svetu. Kod Pitagore askeza tj način života nije bila vezana za nečistu savest, već je bila vezana isklјučivo za one koji su imali čistu savest i koji su imali jedan jedini zadatak a to je da ostanu čiste savesti. Jedan od osnovnih cilјeva pitagorejske askeze bilo je održavanje čoveka u raspoloženju koje ga čini dostojnim lјudskog postojanja. Tokom svog učenja o ponovnom rađanju duše na putu ka pročišćenju Pitagora je uveo poseban način ishrane, koji se ogledao u zabrani korišćenja određenih namirnica. Pogotovo je interesantno što je uveo zabranu da se jedu „beli“ petlovi jer su bili posvećeni Mesecu (po mnogim istoričarima Slobodnog Zidarstva ova simbolika je vezana za Belu večeru), zatim kokoške, jaja, mahunarke što upućuje na pitagorejsko učenje o ravnopravnosti sa ženama tj. poštovanje ženskog materi-nskog principa u misterijama. Smatrali su da se taj ženski princip tj. maternitet ogleda u svetoj prirodi jaja i mahuna, tako da je jesti životinje koje rađaju iz jajeta greh, usled njihove veze sa materinstvom isto koliko i jesti mahune koje su nosioci života. Takođe je interesantno da je Pitagora svoja predavanja obavlјao noću. Samim tim je kod pitagorejaca sveti karakter proročanstava u snu i vezan je za ženski princip. Smatrali su da je noć pravda i da je upravo noć u neraskidivoj vezi sa materinskim principom.

Od samog osnivanja bratstva Pitagora je ustanovio pravila za sve članove koja je sam najdoslednije poštovao. Članovi su se obavezivali zakletvom na lojalnost prema samom učitelјu kao i jedni prema drugima, morali su da čuvaju tajnu pred profanima, imali su tajne znakove raspoznavanja dok su Pitagorina preda-vanja slušali isklјučivo noću. Bezuslo-vno su se pridržavali etičkih propisa i tek onda, ako su položili ispit, smeli su lično da dođu pred učitelјa i u njegov dom što su smatrali za svoju veliku sreću. Istoričari slobodnog zidarstva navode podelu učenika na četiri stepena učenja: prvi stepen su činili akuzmatičari (nazivani i egzotericima) koji nisu bili inicirani i mogli su samo da slušaju predavanja, drugi stepen je podrazumevao izučavanje osnovnih principa filozo-fije, teologije i drugih nauka dok je na trećem stepenu, nazvanom stepen savršen-stva, započinjalo očišćenje. Četvrti stepen nazivan je pojavlјivanje i tek oni koji su inicirani na ovaj stepen mogli su da postavlјaju pitanja učitelјu i da saznaju sve istine.

Pitagora je dao i definicju Masonske Lože koja je opšteprihvaćena u Slobodnom Zidarstvu. Masonska Loža je hram koji simbolizuje sam svet, kosmos (zbog reda koji tu vlada), to jest jednu celinu koja ima strukturu, koja održava red.

Iz svega navedenog možemo izvući sledeću konstataciju da su se pitagorejci sa svojim asketskim idejama i delatnostima usredsredili na ideju o Čistoti i očišćenju. Pitagorejski  način života se sastojao u odricanju od „strasti“ i telesnih prohteva, kako bi sticanjem „vrlina“ postigli duhovno pročišćenje, odnosno stanje „bestrašća“. U svojim učenjima su primenjivali ćutanje, muzika je takođe zauzimala posebno mesto pogotovo njeno delovanje na samu dušu, jer na zvuk možda utiču lјudi koji žive na zemlјi i na taj način stvaraju sopstvenu muziku dajući joj vlastitu harmoniju, posebno mesto je zauzimalo i izučavanje matematike. Sve ovo je za pitagorejce bila neprocenjiva i dragocena priprema za negovanje duše.

B.A.

Loža „Bratstvo“, Šabac