19-4 Ego – borba dobra i zla

Ego je središnji deo trodelne strukture ličnosti. Prvi deo ličnosti je „Id“ . Id je prva instanca ličnosti koja zbog svoje nagonske prirode ne poznaje zakone vremena, logike i morala. Frojd je Id označio kao jezgro nagonskih sila čiji je jedini cilj neposredno i potpuno zadovoljenje potreba. Zbog svoje neorganizovane energije i nerazumnosti, snaga Ida je nedostupna svesti. Tek njegovom modifikacijom u dodiru sa spoljašnjim svetom nastaje Ego.

Super Ego je poslednji deo strukture ličnosti. Tada ličnost dobija saznanje o moralnim vrednostima Mnogi izjednačavaju superego sa razumevanjem dobra i zla.

Ego je nastao modifikacijom ida u dodiru sa spoljašnjim svetom. Ego predstavlja “slugu” Ida i Superega. Najvažniji zadatak Ega je da se upravlja principom realnosti. Tom svojom ulogom Ego uspeva da uklopi i sinhronizuje delove ličnosti u skladnu celinu.

Možda se pitate zašto sam krenuo sa suvoparnim definicijama psihonalitike, ali morao sam da postavim značenjei i vrednost Ega na mesto kako bih Vam približio moje poimanje Dobra i Zla.

Ego je taj koji postavlja nivoe vrednosti. Svest o vlastitom postojanju, svest o sebi ,”ego sum’’ koja se gradi od rođenja za svakog od nas je osnova života. Šta je bilo pre toga mi ne znamo.Naš doživljaj dobra i zla je naučen. Pretpostavka o praiskonskom dobru i praiskonskom zlu koje postoji možemo samo slušati i razumeti ali pravo razumevanje mi možemo dobiti na osnovu vlastite svesti i vlastitih iskustava – na temelju Ega.

Borba dobra i zla je zapravo borba naših vlastitih životnih iskustava – ona se događa iznutra, a projektovana je u spoljni svet kroz ratove, nepravdu i sve ostalo, što doživljavamo kao manifestaciju zla. Neka od glavnih oružja u toj unutrašnjoj borbi su identifikacija i interpretacija. Uzmimo primer deteta koje se identifikuje s agresivnim ocem koji je “zao”, ljut, autoritativan ili s druge strane, s majkom koja je večita žrtva – nežna, fina i dobra . Interpretacije mogu biti sledeće: da bih preživeo moram biti zao (jer dobri stalno pate, a to ne želim) ili da bih preživeo moram biti dobar (jer ću jedino tako, verujući u ideal dobrote, imati snage živeti).

Definicija zla nikada nije postojala…od živih bića na ovoj planeti jedino su ljudi postavljali moral i nivo vrednosti koja se s vremenom menjala… Za malo iskusnije mogli bi uvrstiti i arhetipove i Bogove koji su postavljali uslove kao što su prostor i vreme. Kada su u takvo moralno rasuđivanje umešani najviši autoriteti – Bog i Đavo – stvar postaje puno gora. Stalno se “u ime boga” događaju teroristički ispadi, vode se ratovi… Ljudi krive Đavola i opravdavaju se Bogom kako bi činili ono što je u skladu s njihovim svesnim ciljevima, nesvesnim idealima ili iskrivljenim slikama sveta.

Čuvena je izjava Napoleona pred jednu bitku u kojoj on kaže da je Bog na strani onog ko ima bolje topove. Koliko smo se puta našli u situaciji da budemo ljubomorni, zavidni, da krivimo drugog za naš lični neuspeh, da mislimo da smo u poziciji i situaciji za koju nismo zaslužni uopšte.U tim situacijama smo spremni da uradimo dosta stvari da to promenimo, da zadovoljimo naše potrebe, da zadovoljimo Id. U takvim situacijama dolazi do svesnog iskrivljenja poimanja dobra i zla. Tada da bi umirili savest se pozivamo na razne floskule, na makijavelizam samo da bismo umirili Super Ego, ali mi intimno znamo da nismo u pravu, da to nije u redu. A upravo takva razmišljanja i takvo zadovoljavaje Id-a, a ne Ega kako svi banalizuju, je proizvelo najveća zlodela u istoriji čovečanstva. Pripre-majući se za pisanje ovog teksta prošao sam kroz mnoge radove, mnoga iskustva i dela filozofa. Jedna tema u koju sam se udubio i koju sam više puta iščitao i analizirao, me je potpuno porazila. Ta tema je psihopatija. Porazilo me je iščitavanje osobina po kojima možemo prepoznati psihopate jer sam u tom iščitavanju prepoznao dosta ličnosti koje na ovaj ili onaj način utiču na naše živote. Za psihopate se kaže da su daltonisti za ljudska osećanja i društvene moralne vrednosti“. Karakteristično za njih je odsustvo savesti. Veliku konfuziju pravi to što psihopate imaju dosta osobina koje mnogi normalni ljudi smatraju poželjnim ili zavidnim.

I kada uvidimo da mnogi ljudi a naročito iz poslovnog okruženja imaju jasnu dijagnozu psihopatije čak i meni kao laiku je jasno i možemo da zaključimo da čak i nema toliko zla koliki je potencijal trenutno u ljudima.

Pretpostavka da dobro nadvlada zlo je prvo u spoznavanju samog sebe. Kada pobedimo subjektivnost i objektivno sebe ocenimo, možemo da pređemo na druge individue i njima pomognemo i ubrzamo saznanje o svojim ograničenjima. Potrebno je konačno da se prevaziđu razne teorije zavere, rasne netrpeljivosti, šovinizam i da se prizna da je i dobro i zlo u jednom i da je pitanje intelekta, edukacije i mentalne snage šta će pobediti.

Moja premisa je bila da dobro i zlo postoje na nivou jedinke i da to nije metafizička kategorija. Zaključak je da će uvek postojati, da jedno bez drugog ne može da postoji jer samo u odrazu svoje suprotnosti može se sagledati veličina. Klesanje neobrađenog kamena je dugotrajan i mukotrpan proces . Na tom putu mnogi padaju i odustaju. Nagrada je nedostižna jer savršen uglačan kamen ne postoji. Zadovoljstvo i čast je biti na tom putu i u tom lancu.

Brat A.M., Loža “Slobodan Jovanović” Niš