41-2 Genijalnost, nadarenost i društveni interes

Sagledavanjem sadašnje situacije u društvu u našoj zemlji, ne može se prevideti očigledan izostanak pozitivnih moralnih načela, dobrog ukusa i sistema vrednosti u njemu.

Svedoci smo žalosnog i ružnog postupanja sa pravima i imovinom građana u svim sferama života. Svedoci smo potpunog izostanka discipline i nedostatka davanja pozitivnog primera sopstvenim ponašanjem od strane predstavnika građanske vlasti. Posmatranjem situacije u društvu nije moguće oteti se utisku da postoji plan ili još gore interes da se narod sistematski zaglupi i da mu se skrene pažnja sa ključnih pitanja na pitanja od nikakvog javnog interesa, posebno u sredstvima komunikacija. Sav život je barem sudeći po izveštavanju medija fokusiran na navodne nacionalne interese, ali nažalost ne suštinske i strateške, jer strategije nema, već one koji služe kao paravan i večno opravdanje svakoj vlasti za nerad i nedostatak iskrenih pozitivnih namera i dela. Zatim, fokusiran je na život i dela čitave gomile potpuno bezvrednih i opskurnih ličnosti koje se narodu preko petparačkih medija predstavljaju i nameću kao „poznate ličnosti“ i uzori.

Promoviše se drskost, bahatost i nasilje kao uspešan model komunikacije i življenja, promoviše se koristoljublje kao način rada, promoviše se prevara kao način trgovine, promovišu se osvedočeni kriminalci za ličnosti od nacionalnog značaja. U takvoj atmosferi, sva iskrena i prava, dobra i pozitivna dela, kao i činovi, ostaju osuđeni na večni zaborav istog trenutka kada su nastali. U takvoj atmosferi, inteligentni su ućutali, glupi viču koliko god mogu, a mudrost, snaga i lepota više ne žive ovde.

Kako je zapisano još u Konstituciji, mason je podčinjen i miroljubiv prema građanskoj vlasti zemlje u kojoj živi. Vodeći se tim načelom, a postupajući po savesti uz strahopoštovanje pred velikim neimarom svih svetova, moramo se zapitati šta mi kao slobodni ljudi na dobrom glasu možemo da učinimo upravo u cilju opšte koristi, a da ne prekršimo navedeno načelo?

Na ličnom planu, svako od nas uvek ima izbor. Taj izbor koji činimo, možda nije uvek dobar ili koristan za nas lično, ali nas čini mirnim pred velikim neimarom i osnažuje nas u uverenju da smo na životnom planu postupili ispravno i da smo zbog toga bolji ljudi. Takav izbor koji nas čini boljim ljudima je pravi izbor i izbor koji bi trebalo da činimo stalno.

Jedna od oblasti koja nam ostaje za naš rad i gradnju u tako suženom polju delovanja, se odnosi na decu i mlade, našu budućnost, na spasavanje njih od navedenih zala kojima su opkoljeni. Jedan deo tog posla mogao bi biti usmeren na brigu o intelektualno nadarenim mladim osobama i negovanju njih za bolje sutra ove zemlje i čitavog našeg društva. Svedoci smo da se nekada u medijima pomene da su neka dobra deca osvojila prva mesta na svetskim takmičenjima iz recimo fizike, ali nisu nikako na naslovnim stranama i u vestima, zato što se tamo nalaze vesti sa estrade iz rijalitija i vesti o navodnim uspesima vlasti.

Da bismo razumeli intelektualnu nadarenost ili genijalnost, objasniću koncept…

Jedno od prvih zapažanja koje imamo kada upoznajemo neku novu osobu odnosi se na inteligenciju. To uglavnom ne primećujemo svesno, već percipiramo i sebi predstavljamo kao vrstu „bistrine“ dotične osobe. Neke osobe nam se učine kao posebno „bistre“, dok sa druge strane ima i onih koje ne ostavljaju takav utisak.

Inteligencija je sposobnost efikasnog prilagođavanja i sposobnost uspešnog rešavanja problema.

Prvi pojam koji se nameće kada govorimo o pomenutoj „bistrini“ je IQ. Količnik ili koeficijent inteligencije (inteligence quotient) je mera koja definiše relativnu bistrinu ili intelektualne mogućnosti jedne osobe. IQ je potencijal čija je gornja granica prevashodno određena urođenim faktorima ali čije ostvarenje u velikoj meri zavisi od interakcije sa sredinom. Naravno, postoji više vrsta inteligencije, kao što su emocionalna, društvena i tako dalje, ali su to oblici inteligencije koji se tokom naših života razvijaju i mogu varirati. Te oblike inteligencije možemo razvijati ukoliko se trudimo i radimo na njima. Međutim, jedna vrsta inteligencije tokom naših života zadržava više manje jednake urođene vrednosti i na nju radom ne možemo uticati, a to je logička inteligencija. Upravo je ta vrsta inteligencije predmet najvećeg interesovanja naučnika. Ta vrsta inteligencije je ona koja nam daje brzinu i sposobnost uviđanja veza tj. odnosa između stvari i pojava.

Vrhunac prirodnih, urođenih performansi mozga je oko sedamnaeste godine života, a nakon tog doba polako opada. Međutim, prirodni gubitak performansi se nadomešćuje iskustvom, zrelošču i znanjem. Svakako je preporučljivo redovno se baviti održavanjem performansi mozga, a to je moguće ostvariti, pored redovnih nešablonskih inteletkualnih aktivnosti, i raznim tehnikama koje se mogu naučiti na specijalnim kursevima.

Sam IQ predstavlja odnos između rezultata koji ispitanik postiže na testu inteligencije i rezultata koji postiže prosečna osoba iste starosti na istom testu pod istim uslovima.

Američki psiholog Dejvid Veksler je sačinio definiciju inteligencije koja glasi:

„Inteligencija je agregat ili globalna sposobnost osobe da deluje svrsishodno, da misli i postupa racionalno i da se uspešno snalazi u svom okruženju“.

Možda je najvažnije pitanje, kada govorimo o visokoj inteligenciji ili genijalnosti, pitanje ove vrste nadarenosti kod dece. Blagovremeno prepoznavanje nadarenosti kod dece može doneti mnogo dobrobiti, ukoliko se adekvatno pristupi nadarenom detetu i ako mu se na primeren način omogući da razvija svoje prirodne potencijale.

Generalno, nadarene osobe uče dosta brže, dublje i šire od svojih vršnjaka i od svog društva. Dešava se da nadarena deca nauče da čitaju i pišu ranije od ostale dece. Dešava se takođe, da nadarena deca budu na istom razvojnom i intelektualnom nivou kao deca koja su značajno starija od njih. Ova nadarenost o kojoj govorimo ne ogleda se samo u brzini razmišljanja, već se reflektuje i na druge delove ličnosti, tako da te osobe imaju razvijene sposobnosti zaključivanja, kreativnosti, znatiželje, razvijen rečnik i dobro pamćenje. Često se može primetiti da ove osobe u samo nekoliko ponavljanja mogu da razumeju i ovladaju novim konceptom koji je pred njih postavljen. Ovakva nadarenost međutim uglavnom ne ide bez dodatnih manifestacija. Naime, ove osobe su često preosetljive i emotivno reaguju u mnogim situacijama. Dešava se da razviju posebne obrasce ponašanja i da budu perfekcionisti. U društvenom smislu, a usled samostalnog zaključivanja i logike, često ne podnose nametnute autoritete i ispoljavaju spremnost na diskusiju po pitanjima koja osobe prosečne inteligencije prihvataju bez kritike. Usled svega pomenutog, nadarena deca često ne mogu da pronađu svoje mesto u svom društvu, pa traže društvo na primer starijih.

Termanova studija je pokazala da deca genijalci, često ranije prohodavaju, počinju da govore, pokazuju bolje zdravstveno stanje, bolju emotivnu prilagodljivost, bolju moralnu zrelost, više liderskih osobina. Međutim, istovremeno, ta deca imaju duplo veće šanse da ispolje depresiju i osećanja izolacije iz društva.

Nadarene osobe obično nisu podjednako nadarene za sve intelektualne aktivnosti. Česti su primeri da nadarena osoba, na primer, pokazuje vanredan dar za pisanje i lepotu izražavanja, ali da je istovremeno slaba u matematici, ili se pak dešava da imamo slučajeve fantastične nadarenosti kada su u pitanju čak i najkompleksniji matematički problemi, a da ista osoba ima problema u izražavanju i verbalizovanju svojih misli i osećanja.

S obzirom da se nadarenost ispoljava u različitim dobima razvoja, ne znači da dete nije nadareno ukoliko ne nauči da čita i piše pre ostale dece. To nam govori da moramo biti strpljivi i budno pratimo razvoj deteta, kako bismo blagovremeno ustanovili potencijale mlade osobe i posebnu nadarenost, ukoliko je ima. Može se desiti da će vaše dete imati problem zato što su mu izvesni predmeti u školi suviše laki i zato dosadni. U tom slučaju je potrebno adekvatno reagovati i ne ustručavati se i razgovarati sa školskim psihologom ali i nastavnikom koji u tim slučajevima mogu osmisliti posebne programe i zadatke kako bi nadareno dete povratilo motivaciju da se bavi datim predmetom. Takođe, u ovom smislu, može biti od velike pomoći i posebna grupa osnovana u okviru „Mense“ Srbije, „Nikola Tesla centar“ koji se bavi upravo mladim darovitim ljudima.

Usled naročite intelektualne nadarenosti, može se desiti da te osobe previše budno i aktivno prate sve informacije i senzacije koje oko njih postoje, a radi se o posledičnoj prevelikoj svesnosti. Samim tim, sve što se dešava u datom trenutku, nadarene osobe posmatraju višeslojno i vrlo duboko prirodno ulaze u analizu, pa se dešava da im treba više vremena da razmotre datu situaciju od prosečno inteligentne osobe, koja opet, ne percipira istu situaciju ni toliko duboko ni toliko emotivno, a naročito ne ulazi u kompleksnu analizu događaja, već ga doživljava u predstavljenom stanju.

Raspon IQ*:

  • ispod 80, insuficijentnost
  • od 80 do 90, ispod proseka
  • od 90 do 110, normalna inteligencija
  • od 111 do 140, iznad proseka i nadareni
  • od preko 140, izuzetno inteligentne osobe (genijalci)

Članovi „Mense“ imaju IQ od 148 +

„Mensa“ je udruženje osoba sa izuzetno visokim koeficijentom inteligencije, a čiji su članovi sve osobe koje su na zvaničnom testiranju postigle određeni rezultat i koje su potom obavile administrativne formalnosti oko učlanjenja.

Ciljevi „Mense“ su da prepozna i pomogne razvoj inteligencije, ohrabri istraživanje njene prirode, kao i stvaranje stimulativnog, intelektualnog i društvenog okruženja za svoje članove.

Ispitivanja su pokazala da se na zvaničnom testu, manje od 2% ukupne populacije može kvalifikovati za članstvo u „Mensi“ tj. da na testu može ostvariti rezultat veći od 148 po Katelovoj skali.

Ukoliko neko želi da proveri svoj IQ i da se podvrgne ozbiljnom psihometrijskom testiranju, jedina prava preporuka je da se prijavi za testiranje koje redovno organizuje i sprovodi „Mensa“, zato što su to jedini merodavni testovi. U „Mensi“ se ozbiljno i predano bavimo ovim testiranjima od četrdesetih godina dvadesetog veka.

Uslov za testiranje je starost ispitanika od najmanje 17 godina života. Zvanični test je napravljen tako da ne favorizuje ni jednu grupu ljudi i nema nikakve veze sa prethodnim ili aktuelnim obrazovanjem. Na testu se rešava 36 zadataka za 40 minuta, a zadaci su rastuće kompleksnosti. Test koji se radi je neverbalni, isključivo je grafički.

Test je koncipiran tako da je u svaki zadatak prikazan u grafičkom obliku, sa osam slika, dok je za ispravno rešenje potrebno odabrati jedno od ponuđenih rešenja. Uvek je samo jedno rešenje tačno.

U radovima izvesnih istaživača koji su pisali o konceptu IQ i visoke inteligencije uopšte, često se navode primeri izvesnih ličnosti iz istorije koje bi se verovatno kvalifikovale za članstvo u „Mensi“, a na osnovu procene kompleksnosti njihovih dela tj. na osnovu koncepata koje su u svojim delima razvijali. U tom kontekstu se često pominju: Leonardo Da Vinči, Ser Isak Njutn, Viljem Šekspir, Nikola Tesla itd.

Ostaje pitanje, da li izrazito visoka inteligencija daje prednost u svakodnevnom životu. Uglavnom da, sve je mnogo lakše, međutim, problemi koji se mogu pojaviti, posebno emotivne prirode, mogu biti burni i doneti uznemirenost, a to nije poželjna manifestacija. Takođe, ostaje i problem razumevanja okoline, tačnije razumevanja nemogućnosti većine da sa lakoćom razume i shvati mnoge pojave i koncepte, kao i društvena dešavanja, a što često može predstavljati ograničavajući faktor u komunikaciji. Naravno, postoje i primeri posebno nadarenih osoba, sa izraženim socijalnim veštinama, a na osnovu razvijene socijalne inteligencije (u korelaciji sa emotivnom), te u tim slučajevima možemo govoriti o visoko prilagodljivim osobama, štaviše, te osobe se često mogu prirodno nametnuti kao lideri.

Kada bi u našoj zemlji postojala državna strategija za rad sa mladim darovitim osobama, ubeđen sam da bi smo kao nacija, na duge staze imali velike i nebrojene koristi od toga. Nažalost, kod nas u državi za ovo pitanje, kao i za mnoga druga, nema interesa. Mi kao država ne znamo da li iza ćoška možda živi novi Nikola Tesla.

Prema tome ostaje na nama Braćo i našoj volji i savesti, da mi samostalno ili uz pomoć naše organizacije, zajednički, pokušamo da na sistematičan način pomognemo mladim genijalcima da prosperiraju, da se obrazuju, ali i da vole ovu zemlju i da ih usmerimo da ostanu ovde i pomognu da ova zemlja jednog dana, ponovo bude pristojna, čestita, vredna i radna, lepa i pozitivna, poštovana u svetu i među nama, a da ovde bude lepo mesto za život.

Br. A.G.

majstor kraljevske umetnosti,

P.L. Sloga, Rad i Postojanstvo, Or. Beograd

28 maj 2018. godine