23-1 Odnos masonerije i crkve

Masoni se rađaju ne stvaraju se – to je više puta dokazana pretpostavka ali kako objasniti da se po rođenju mi krstimo po hrišćanskim obredima, prihvatamo pravila hrišćanstva, pokušavamo da ih primenimo da bismo bili dobri ljudi i tek posle izvesnog vremena bivamo prepoznati od strane Braće i tek onda uvedeni u tajne i privilegije slobodnog zidarstva.


Da li nas hrišćansko vaspitanje priprema za put koji nam je određen? Ili je pripadnost veri samo nešto što je uslovljeno istorijom, običajima i nezaintesovanošću naših pretho-dnika, pa što ne reći i roditelja. Ili je bolje da se uklopimo u mainstream i time ne odska-čemo i privlačimo neželjene poglede na sebe kao na nekog ko se ne uklapa.

Istorija nas uči da ljudi koji su se zapitali, koji su pretpostavili neke druge mogućnosti da su bivali izopšteni iz društva,proganjani ili u najgorim slučajevima ubijani.

Namerno nisam rekao da li su se zapitali u vezi društvenog uređenja ili vere jer i jedni i drugi su na iste načine rešavali pitanje izdajnika ili bezbožnika.

Hteo bih da razdvojim crkvu kao insti-tuciju i ljude koji imaju službu u crkvi. Crkva kao institucija je beskompromisna organi-zacija, heliocentričnog tipa, koja svoja pravila i svoju ispravnost ne dovodi u pitanje čak i u slučajevima najgorih zločina prema čove-čanstvu koju je vršila u ime Boga dok ljudi koji imaju službu u crkvi su misleća stvorenja, koja su većinom umna, edukovana, spremna na razumevanja, spremna da pomognu, od kojih su mnogi i naša Braća.

Takozvani konflikt izmedju crkve kao institucije i slobodnog zidarstva datira još od 25. aprila 1738. Tada je papa Klement XII izdao bulu ’’In eminenti’’ koja pod pretnjom ekskomunikacije zabranjuje katolicima da se pridružuju Društvu slobodnih zidara.

Pitanje koje se odmah postavilo je zašto se zabranjuje slobodno zidarstvo. Ono nije bilo deklarisana šizma i ne pojavljuje se kao nova crkva da bude konkurentska Rimskoj stolici.

U buli piše: ’’iz razloga samo nama poznatih, a koji su pravedni i razumni’’

Jedan od razloga mogao bi biti indi-ferentnost, odnosno tolerancija u pitanjima religije, jer slobodno zidarstvo prihvata u svoje okrilje ljude svih religija, svih vera. U očima Rimske crkve nije moguće prihvatiti na istom planu i na jednakoj osnovi onoga koji ispoveda doktrine prepune grešaka.

Drugi razlog bi mogao biti što su slobodni zidari obavezani svojom zakletvom da čuvaju apsolutnu tajnu o onom što se dešava na skupštinama slobodnih zidara.


U delu ’’Slobodno zidarstvo pod ljiljanima’’ ukazuje se na to da katolička crkva ne može tolerisati da se ljudi svih religija i sekti naklonjeni prividu prirodne čestitosti, povezani međusobno do neprobojnosti čvrstim paktom, obavezuju se strogom zakletvom položenom nad Biblijom, pod najstrožom pretnjom, da čuvaju tajnu obrednih službi svog udruženja. Navodi se još da katolički svet ne može tolerisati tu zonu mraka koju stvara jedno tajno društvo.

Bula ’’In eminenti’’ nije primljena u Francuskoj jer je parlament u Parizu nije potvrdio, tako da ona nije posmatrana kao državni zakon, pa nije ni bila primenjena ni primenjiva na kraljeve podanike.

25.januara 1983. Godine objavljen je preuređen kanon 2335 gde se više ne spominje ekskomunikacija slobodnih zidara i gde se osuđuju samo oni koji se urote protiv Katoličke crkve na otvoren i odlučan način. Svi takvi će biti osuđeni na pravednu kaznu , srazmernu deliktu.

I pored ovog preuređenja ostao je zvaničan sledeći stav katoličke crkve: ”Negativan sud Crkve o masonskim aso-cijacijama ostaje nepromenjen jer su njihovi principi uvek smatrani nepomirljivim sa doktrinom Crkve i upis u ta društva Crkva i dalje zabranjuje. Vernici koji pripadaju masonskim društvima nalaze se u stanju teškog greha i ne mogu primati svetu pričest.”

Velike su sličnosti u načelima i crkve i slobodnog zidarstva. Uporedimo samo Dekalog i Zapovesti.

Znači ostaje samo konflikt i borba za društveni uticaj od strane crkve ili slobodnih zidara. Jedina razlika, barem po meni, je način ulaska u jednu ili drugu grupu. U okrilje Crkve se stiče pravo ulaska samim rodjenjem tj.nasledjem kulturnim i verskim. Za ulazak u Slobodne zidare potreban je poziv što pretpostavlja da se pojedinac istakao i time zaslužio poziv u to društvo.

Nameće se pitanje da li je Crkva dovoljno jaka da svi koji imaju pravo po rodjenju i koji postanu vernici budu izvedeni na pravi put i budu dobri ljudi ili da svi koji su pozvani u Bratstvo su ljudi na dobrom glasu. Da li garant koji ne poštuje dekalog i principe slobodnog zidarstva ima moralno pravo da predlaže nekog i kaže za njega da je čovek na dobrom glasu.

Dovoljno je da postoji grupa i u Crkvi i u Slobodnim zidarima koji su nezasluženo tu , koje vodi samo lični interes, i sukob je neminovan .

Postoje mnogo pitanja u vezi ove teme na koja se može odgovoriti i na pitanja na koja se može odgovoriti samo delovanjem.

Ja sam hrišćanin pravoslavac.Kršten po obredima srpske pravoslavne crkve.

Ja sam majstor Kraljevske umetnosti. Iniciran po škotskom obredu drevnom i prihvaćenom.

Redovno prisustvujem bogosluženjima u pravoslavnoj crkvi u bilo koj zemlji da se nalazim.

Redovno prisustvujem i učestvujem u radu moje Poštovane lože, u radu lože usavršavanja i radu Velike Lože.

U nijednom trenutku nisam osetio da me jedna posvećenost ometa u drugoj.

Želim da pokažem da problem i protiv-rečnost može da postoji samo na nivou jedinke kao osnove svakog društva i da tu treba tražtiti rešenje u svim neslaganjima Crkve i Slobodnog zidarstva.

Na žalost na bogosluženjima nikada nisam sreo nijednog Brata a na radovima poštovanih loža srećem samo iste ljude koji su predani obavezama koje su preuzeli .

Zagledajmo se duboko u sebe i tu nađimo odgovor da li smo tu gde želimo da budemo pa tek onda možemo da se osvrnemo na problem institucija.

M.A.

Solomonov Hram, Niš